Akcija je, na poziv Gite Dragičević, ravnateljice Narodne knjižnice Supetar, provedena u Galeriji Ivana Rendića. Učenici su sudjelovali u aktivnostima koje su za njih osmislile učiteljice hrvatskog jezika Daria Gospodnetić i Tea Della Croce.

Tijek aktivnosti:

1. Razgovor o interpretativnom čitanju te što izbjegavati prilikom čitanja.

2. Vježbe čitanja na različite načine (kako ne čitati):

Učenici su morali pročitati zadane kitice lirskih pjesama prebrzo, presporo, preglasno, pretiho, čitanje prekidati komentarima, pospano, mrzovoljno.

3. Interpretativno čitanje različitih književnih vrsta s naglaskom na narodnu hrvatsku književnost: poslovica, zagonetka, vic, bećarac, bajka, basna, lirska pjesma, neknjiževni tekst, anegdota itd. Nakon svake pročitane vrste učenici su pogađali o kojoj je književnoj vrsti riječ te razgovarali o najvažnijim obilježima te vrste.

4. Upoznavanje sa stvaralaštvom pjesnikinje Vesne Parun u svrhu obilježavanja godišnjice njene smrti (25. listopada)

5. Natjecanje u brzom čitanju pjesme Vesne Parun: Učenici su morali pročitati pjesmu što izražajnije, ali i što brže. Odlukom žirija najbrža čitateljica Karla Valenšag iz 7.b koja je i izražajno pročitala pjesmu „Elegija“, osvojila prigodnu nagradu, Usb stick, koju je osmislila knjižničarka Vedrana Volf. S obzirom da je bilo mnogo dobrovoljaca, gđa. Gita odlučila je darovati i drugog najboljeg čitatelja Antu Brtičevića iz 6.a knjigom o Braču.

Od srca zahvaljujemo svim našim učenicima čitačima koji su se dobrovoljno javili za provođenje aktivnosti i na sudjelovanju i na dobrom čitanju, a ponajviše Giti Dragičević što je odlučila otvoriti vrata Galerije te obilježiti ovu aktivnost s učenicima i učiteljicama OŠ Supetar.

U spomen na našu najpoznatiju pjesnikinju Vesnu Parun, u nastavku prilažemo jednu od njenih najljepših pjesama:

Elegija

Eto: vjetar s mora vraćaa nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uče nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.

Učiteljice hrvatskog jezika Daria Gospodnetić i Tea Della Croce